Knjiga prva
Iznosim događaj koji će mnogima izgledati nevjerojatan, a kojem sam većim dijelom sam bio svjedokom. Manjini, koja je upoznata sa izvjesnim političkim slučajem, on će – ukoliko je ovi listovi još zateknu na životu – pružiti o tome dobrodošlo objašnjenje; ostalima će on i bez tog ključa možda biti važan kao prilog povijesti prevare i zabluda ljudskog duha. Zaprepastiti će ih smionost namjere, koju je pakost u stanju zamisliti i provesti u djelo, zaprepastiti će ih neobičnost sredstava, kojima se ona služi u provedbi te namjere. Samo čista i stroga istina voditi će moje pero, jer kada ovi listovi ugledaju svjetlo dana, mene više neće biti, i izvještajem koji donosim, neću ništa ni dobiti ni izgubiti.
Bijaše to na mojem povratku u Kursko vojvodstvo godine 17**, u vrijeme karnevala, kada u Veneciji posjetih princa od ***. Upoznali smo se u ratnoj službi kod ***, i sada obnovimo poznanstvo koje mir bijaše prekinuo. Kako sam ja i usprkos toga želio vidjeti znamenitosti ovoga grada, a princ je još samo čekao na mjenice kako bi se mogao vratiti natrag u ***, lako me nagovori da svoje putovanje za neko vrijeme odgodim i da mu pravim društvo. Dogovorimo se da se ne ćemo rastajati za cijelo vrijeme našeg boravka u Veneciji i princ bijaše tako ljubazan da mi ponudi svoj vlastiti stan kod Mora.
On je ovdje živio u najstrožem inkognitu jer je želio živjeti za sebe, a ni skromna mu apanaža nije dopuštala da pokaže visinu položaja. Dva plemića u čiju se diskreciju mogao potpuno pouzdati, bijahu, uz nekoliko slugu, sva njegova pratnja. Raskoš je izbjegavao više iz temperamenta nego iz štedljivosti. Od zabava je bježao; do trideset i pete godine odolijevao je svim dražima ovog razvratnog grada. Prema lijepom spolu bijaše do sada ravnodušan. Duboka ozbiljnost i neka sanjarska melankolija vladali su njegovim čuvstvima. Njegova nagnuća bijahu tiha, ali preko mjere postojana, njegov izbor spor i stidljiv, njegova privrženost topla i vječna. Usred bučne gomile išao je usamljen. Zatvoren u vlastiti svijet mašte, bijaše često stranac u stvarnome. Nitko nije bio pozvaniji od njega da se savladava, a da ne oslabi. Pri tome je bio, čim se jedanput uvjerio, neustrašiv i pouzdan, a s jednako se velikom odvažnošću borio protiv neke uviđene predrasude, dok je za neku drugu bio spreman dati život.
Kao treći princ vladarske kuće nije imao nikakvih izgleda da postane vladar. Njegovo častoljublje nije bilo nikada probuđeno, njegove su strasti uzele drugi pravac. Zadovoljan da ne ovisi o tuđoj volji, nije osjećao iskušenja da vlada drugima: Mirna sloboda privatnog života i zadovljstvo u umnom ophođenju, bijahu sve njegove želje. Čitao je puno, ali bez izbora; zanemaren odgoj i rana vojna služba nisu dopustili njegovom umu da sazrije. Sva znanja koja je kasnije crpio, samo su povećala zbrku njegovih pojmova, jer nisu počivala na čvrstim temeljima.
Bijaše protestant – kao cijela njegova obitelj – rođenjem, a ne istraživanjem, koje nikada nije proveo, premda je u jednom razdoblju svog života bio zanesen religijom. Masonom, koliko je meni poznato, nije nikada postao.
Jedne večeri, kada smo po običaju duboko zakrabuljeni i postrance šetali Trgom Sv. Marka – počelo je bivati kasno, i gužva se bila rasčistila – opazi princ da nas jedna krabulja posvuda slijedi. Krabulja, jedan Armenac, išla je sama. Ubrzasmo korak i pokušamo ju zbuniti češće mijenjajući pravac, ali uzalud, krabulja nam stalno bijaše za petama. »Vi ovdje niste imali nikakvih intriga?« reče mi konačno princ. »Muževi u Veneciji su opasni« - »Nisam u vezi sa niti jednom damom «, odgovorim. »Sjednimo ovdje i razgovarajmo njemački«, nastavi princ. »Pretpostavljam da nas se zamijenilo.« Sjeli smo na jednu kamenu klupu i očekivali da će krabulja otići dalje. No ona se uputi baš prema nama i zauzme mjesto tik do princa. Princ izvadi sat i reče mi, ustajući, glasno na francuskom: »Devet je sati prošlo. Dođite. Zaboravismo da nas očekuju u "Louvru".« To je samo izmislio, kako bi krabulju sklonio sa našega traga. »Devet sati«, ponovi na francuskom, značajno i polako. »Poželite si sreću, prinče« (i pri tome ga nazove njegovim pravim imenom). »U devet je sati on umro.« – Pa ustane i ode.
Pogledali smo se zaprepašteno. – »Tko je umro?« reče naposljetku princ nakon duge stanke. – »Pođimo za njom«, rekoh » i zatražimo objašnjenje.« Pretražismo svaki kutak Marka – no krabulja bijaše nestala. Nezadovoljni, vratismo se u naš hotel. Putem mi princ ne uputi niti jedne riječi, – išao je postrance i sam, i izgledalo je da u sebi vodi strašnu borbu, kako mi je kasnije i priznao.
Kada stigosmo kući po prvi puta ponovo otvori usta. » Ipak je smiješno«, reče, »da jedan luđak s dvije riječi može tako uzdrmati mir jednog čovjeka.« Poželismo si laku noć, i čim sam dospio u svoju sobu, zabilježim u bilježnicu dan i sat ovog događaja. Bijaše to jednog četvrtka.
Slijedeće mi večeri princ reče: »Ne bi li prošetali Markovim trgom i potražili našeg tajnovitog Armenca? Imam potrebu za objašnjenjem ove komedije.« Ja bijah suglasan. Na trgu smo ostali do jedanaest sati. Od Armenca ni traga ni glasa. Kroz četiri naredne večeri ponovismo to isto, ali ishod ne bijaše bolji.
Kada smo šeste večeri napuštali naš hotel, palo mi je napamet – da li spontano ili s namjerom, ne sjećam se više – da posluzi ostavim poruku gdje ćemo biti, u slučaju da netko za nas pita. Princ primijeti moju predostrožnost i pohvali ju osmijehom. Na Markovom je trgu još vladala velika gužva, kada stigosmo. Jedva smo učinili tridesetak koraka, kada ponovo primijetih Armenca, koji je brzim koracima prolazio kroz gomilu i kao da je nekoga tražio. U trenutku kada ga bijasmo gotovo sustigli, u susret nam bez daha dojuri barun od F**a iz prinčeve pratnje i princu preda pismo. »Zapečaćeno je crnim pečatom«, doda. »Pretpostavili smo da je žurno.« To me udari poput groma. Princ bijaše prišao jednoj laterni i počeo čitati. »Moj rođak je umro,« uzvikne. »Kada?«, upadnem mu žestoko u riječ. On još jednom pogleda u pismo. »Prošloga četvrtka. U devet sati uvečer.«
Nismo imali vremena ni oporaviti se od iznenađenja, a kraj nas se već stvorio Armenac. »Ovdje ste prepoznati, milostivi gospodine«, reče on princu. »Požurite se k "Moru". Tamo ćete naći zastupnike senata. Nemojte oklijevati prihvatiti časti, koje će Vam se željeti iskazati. Baron od F**a Vam je zaboravio reći da su Vaše mjenice stigle.« I izgubi se u gomili.
-
